- za roditelje
- za tinejdžere
-za baš svakoga
DIJANIN BLOG
Pred vama je moj blog. Ovde ćete pronaći korisne informacije i savete o tinejdžerima, roditeljstvu, vaspitanju, odnosima sa decom i porodici. Podeliću sa vama i moja lična iskustva i zapažanja. Čitajte, učite i menjajte odnose u vašoj porodici.
Tinejdžersko doba godinama izaziva pažnju i dileme. Dete se vrlo brzo, takoreći preko noći, menja, kako u fizičkom izgledu, tako i u ponašanju i promenljivom raspoloženju. Ove promene roditelji i nastavnici često doživljavaju lično i imaju poteškoća kako da se prema tome postave. U stvari, teško im je da promene svoje ponašanje prema deci. Odrasli su ti koji bi trebalo da prate promene kod dece, jer deca, jednostavno, nemaju takvu perspektivu. Oni se nalaze u osetljivom periodu formiranja identiteta.
Najjače osećanje iz perioda kada je moje dete trebalo da krene u vrtić je bilo osećanje krivice, zabrinutost, osećaj da nisam dobra majka. A uz sve to, tada mi je bilo neprijatno da o tome pričam. Kao da će mi biti još gore ako o ovome glasno govorim (a sada znam da je upavo suprotno). Ove trenutke sam iskusila veoma davno, kada smo pokušali da uključimo naše dete u vrtić. Kažem – pokušali – jer nam nije uspelo prve godine. Odustali smo, jer smo shvatili da je u tadašnjim okolnostima ipak bilo bolje neko drugo rešenje, a ne vrtić.
Da li su i vama, kada ste bili tinejdžer govorili „Ti zaista misliš da ćeš baš ti uspeti, kad niko do sad nije?“ ili „Nema šanse da u tome uspeš!“, ili „Šta ti misliš, ko si ti? Neko baš poseban, genije..?“ A potom se odjednom „probudite“ u telu odrasle osobe, prilično nesigurne, povučene, koja se usteže da zatraži nešto za sebe, koja lako ustaje u odbranu drugih ili svetske pravde, ali nikako – u sopstvenu odbranu.. Osoba koja nije sigurna šta želi, a kad i zna, nije u stanju da se izbori za to.
U radu sa roditeljima tinejdžera, došla sam do otkrića da svi imaju sličnu poteškoću: veoma im je teško da razumeju stanovište svoje dece. Ova veština se stiče iskustvom, a to iskustvo nosimo, ili ne, iz svoje porodice. I tu je glavni kamen spoticanja: ne možemo deci dati nešto što ni sami nemamo. Ako roditelji nisu imali prilike da razvijaju sposobnost zauzimanja stanovišta drugog, svaki put će se iznova spoticati na istom mestu. Druga je stvar kada pojedini roditelji ne žele da se bave udubljivanjem u stanovište svoje dece, te se ni ne trude da ih razumeju.
Ko se, uopšte, usuđuje da priča o tinejdžerima?! Ili: gde je nestalo ono moje dete? Neki kažu: “U moje vreme nije bilo ni puberteta ni tinjedžera! Šta je sad ovo? Te ne može da uči, u pubertetu je! Te ne može da ustane na vreme za školu – u pubertetu je! To nekad nije uvažavano!” Njihovo visočanstvo – “Tinejdžeri”! Koliko ironije, skepse, sumnje u ovim rečima!
Novogodišnjim praznicima najviše se raduju mališani. Posebne ceremonije i rituali propraćeni poklonima razveseliće svako dete. Ipak, mališani najviše nade polažu u Deda Mraza. Tokom cele godine oni se raduju i željno iščekuju ovog simpatičnog deku koji im donosi baš ono što su tokom godine najviše želeli. I dok deca sa nestrpljenjem očekuju dan kada će ih posetiti Deda Mraz, roditelji se pitaju – ko je ovaj deka i kako je on uopšte nastao? Verovanje u Deda Mraza nosi sa sobom suštinski problem: da bi dete dobilo poklon od njega, mora da “bude dobar” cele godine. A šta je to uopšte “biti dobar”?

Aleksandra – Od vaspitača do svesnog roditelja i preduzetnice
Kao vaspitač po struci, mama i preduzetnica, naučila sam da su principi Pozitivne discipline zapravo alati za zdrav život. Moje putovanje sa Dijanom traje već godinama – počelo je dok sam radila u vrtiću, a danas taj pristup živim u svojoj porodici i biznisu. Odrasla sam u vremenu “ćuti i radi”, ali sam kroz ovaj rad shvatila da vaspitanje i naše odrastanje ne moramo i ne smemo samo da prekopiramo na svoju decu.
Priznajem, najteže je bilo „popraviti“ sebe i svoje reakcije, ali to uloženo vreme mi se danas vraća kroz duboku konekciju sa decom i mir u izazovnim situacijama kao što su škola, ocene, korišćenje telefona, igranje igrica, prvi izlasci, prvo samostalno letovanje, proslava Nove godine sa drugarima, da ne moram sve da drzim pod kontrolom i da ih podrzavam u njihovim odlukama.
Nije uvek bilo lako, niti je ali je postalo lakše. Kao da učite nešto novo, nepoznato, grešite i učite na greškama.
Ovaj trening mi je bio ključan jer radim sa mladim ljudima i u preduzetništvu; naučio me je kako da gradim autoritet kroz poštovanje.
Dijana je mentor kojem od prvog dana bezrezervno verujem, jer njen rad daje rezultate u realnom životu, ne samo u teoriji. Nemojte čekati da izazovi postanu preveliki da biste počeli da radite na sebi. Gradila sam temelje da moja deca sutra postanu odgovorni, samosvesni ljudi koji imaju pravo izbora.
To putovanje počinje vašom odlukom, upravo sada.

Višnja – Shvatila sam da nisam sama
kada “pogrješim” , napomene me da bih trebala ponoviti gradivo 


Emina Čap Savić – Tu se moj posao završava
Emina Ćap Savić je pohađala trening “Kako preživeti burne godine” u proleće 2023. godine i nakon treninga je shvatila gde se njen posao završava! Koliko je važno osetiti kad je trenutak zastati i pustiti dete da samo odluči kojim putem želi da krene, isto je važno koliko i pustiti ga da samostalno zakorakne.
“Imamo potrebu da podelimo sa vama još jedno iskustvo sa mojom šesnaestogodišnjom ćerkom. Naime, radi se o tome da je prošle godine uporedo upisala gimnaziju i muzičku školu (solo pevanje i klavir), fokus joj je bio na muzičkoj školi…. Kako je prva godina prolazila ona se transformisala od povučene devojčice do buntovne pank tinejdžerke….U gimnaziji je stekla nove drugare, ima momka, sretna je… A i ja sa njom… Naravno da joj je interesovanje za muzičku školu popustilo, jer tu školu je upisala stidljiva devojčica, pomalo i uplašena od promena…Samostalno je počela da svira gitaru, a opera koju peva u muzičkoj je više ne interesuje…
Znala sam da će doći trenutak kada će reći da ne želi da ide u muzičku i došao je….
Zahvaljujući veštinama koje sam stekla na vašoj radionici, odgovorila (ne reagovala) sam joj onako kako sam smatrala da je njoj sad potrebno (ne meni).
Nakon razgovora sa njom i postavljanja znatiželjnih pitanja, pustila sam neko vreme da razmisli.
Juče je došla sa predlogom da ipak krene u muzičku školu i da sama proceni da li će ostati ili se ispisati….
E sada, ovo Vam pišem jer pre Vašeg treninga, ja bih sigurno pokušala da je na ovaj način izmanipulišem i nekako nagovorim da ipak završi muzičku školu, jer će imati diplomu više, šta će ljudi reći ako jedan vukovac se ispisuje iz škole….. Ali sada zaista osećam u dubini sebe da razumem svoje dete i da je moj posao bio da joj pomognem da sagleda sve aspekte te škole i tu se moj posao završava! Odluku donosi ona, a ja sam usaglašena sa njenom odlukom, jer verujem u nju…. Ovo je trenutak gde sam mogla da se jako ogrešim o svoje dete, ali nisam…. I zato želim još jednom da Vam se zahvalim jer znam i osećam da činim dobro svom detetu, a Vi ste mi u tome pomogli… Ako nekome ovaj moj primer posluži bilo bi mi drago što mogu da pomognem da ovaj svet bude bolje mesto, a naša deca sretna…. Veliki pozdrav”

Moj život se promenio od korena: Ana Dražilović
Draga Dijana,
Razmišljam nešto već neko vreme.. Već danima razmišljam o tome kako me je tvoj Trening pokrenuo i prodrmao.
Prošle godine u ovo vreme sam se priključila tvojoj grupi i prošla Trening. Moram priznati da mi se život promenio iz korena od tada. Moj odnos sa decom je mnogo, mnogo bolji. Moj tinejdžer se otvorio, komunicira sa mnom, zadovoljniji je.. a ja sam postala mama koja manje viče, koja je smirenija i staloženija u do juče izazovnim situacijama. Hvala Ti na tome. Krenula sam na taj put i sad mnogo radim na sebi, mnogo čitam, istražujem i nalazim načina kako da decu usmerim na pravi put. Zapravo je tvoj trening bio prvi korak ka tome, a iskreno se nadam da ćeš osmisliti i neki “napredniji” trening za nas “veterane”
Draga Dijana, to je sve zahvaljujući tome što “PUMPAŠ LJUBAV”
Puno pozdrava ti šaljem 

Jelena Stanisavljević
Drago mi je da sam bila deo edukacije koja potpuno menja ugao gledanja na roditeljstvo u najpozitivnijem mogućem smislu. Način na koji smo do sada odgajani bio je, pored puno ljubavi, ispunjen, nažalost i velikim brojem (nesvesnih) grešaka naših roditelja, njihovih roditelja itd.
Sa novim uvidima osećam se mnogo rasterećenije, opuštenije i snažnije u svakodnevnom funkcionisanju sa svojom decom, jer vidim pozitivne promene kod sebe i njih. Alati koje sam naučila od Dijane pomažu mi da ostanem smirena, da češće dopustim svojoj deci da misle svojom glavom, da razumem njihova osećanja i da njima pomognem da razumeju svoja osećanja.
Takođe, sada znam na koji način da im pružim ohrabrenje, da im postavim pitanja koja će njih navesti da sami dođu do odgovora. Svakodnevno učim i radim na tome da “pustim” svoju decu, da smanjim kontrolu nad njihovim životom, jer kroz program sam osnažena da oni zaista znaju šta je dobro za njih i nekada ih naša kontrola stvarno može sputati u njihovim mislima i delima. I na kraju povezivanje čitave porodice kroz porodične sastanke gde smo naučeni kada i kako da ih vodimo su zaista šlag na tortu dobrih i zdravih odnosa roditelja i svoje dece.
Puno sam naučila, ali i dalje učim i svakodnevno se trudim da primenim naučeno.
Dijana, veliko hvala na beskrajnoj podršci i savetima.

Marija i Goran Knežević
U životu postoje trenuci koji ga menjaju zauvek jer imaju snažan uticaj na to kako će naša budućnost da izgleda. Jedan od takvih trenutaka za mene bio je onaj kada sam upoznala Dijanu Radojković.Prvi susret sa njom otvorio mi vrata ka jednom novom svetu, punom ljubavi, empatije, samospoznaje i rada na sebi. Druženja sa Dijanom pomogla su mi da bolje razumem svoju decu, povežem se sa njima, izvinim se kad pogrešim i naučim iz svojih grešaka. Moj suprug mi se ubrzo pridružio na ovom putu, pa je i naš brak postao čvršći i bolji. Promenio se i način na koji doživljavam druge ljude i komuniciram sa njima. Mnoga znanja i alate koje sam dobila na Dijaninim edukacijama primenjujem i u svom poslu (lekar sam po struci), rezultati su neverovatni!
Učim i dalje: da postavljam granice, praštam, slušam, budem strpljiva, uvek postoji nešto što se može unaprediti.
Rekla bih da je prihvatanje principa pozitivne discipline dovelo do toga da postanem bolja osoba- i prema drugima i prema sebi.
Hvala ti Dijana, za sve ono što nam pružaš, neprocenjivo je. Menjaš ovaj svet nabolje.

Bojana Marjanović
Nakon programa se osećam odlično, uz mnogo manje nervoze, sve je u mojim rukama i baš kao što ste rekli – ja sam heroina, pobednik ☺
Primetila sam da smo prisnije, da nema više ćutanja i durenja. A Maja je zadovoljno, pričljivija je i interesantno joj je što vidi da se trudim, pa je počela i ona, kopira me :-). Maja je jako srećna što idem na radionicu, zanimljiva joj je igra sa šljokicama, sviđa joj se što sam interesantnija i nisam više ona dosadna, zvocava mama ili se bar trudim da to budem u manjoj meri.
Ono što mi je trenutno stanje je da vlada harmonije kod Marjanovića, da li sam ja toliko promenila raspoloženje ili šta je, ali tenzije nema.
Juče smo Maja i ja nešto pričale i na kraju kaže ona meni, mama pa mi isto razmišljamo. Ovo se nije desilo nikad, više ne znam ni šta je bila tema razgovora nešto oko škole, društva, oblačenja..obično smo se razmimoilazile i nisam očekivala takvu njenu reakciju. Toliko sam bila srećna posle te rečenice.
PORUKE i PRIJAVE
TU SAM DA VAM POMOGNEM
Ponekad je dovoljno da pročitamo iskustva drugih roditelja, da vidimo da naša priča ima mnoštvo lica i da naše iskustvo nije usamljeno, pa da se osetimo bolje. Na našem blogu možete pronaći upravo takve tekstove, u kojima delimo iskustva roditelja i dece, naša lična, ali i korisne informacije, znanje i savete za sve roditelje koji žele da uspostave, grade i neguju odnos sa svojom decom na lepši i lakši način.
Prijavite se na našu mejling listu i budite u toku sa svim sadržajima, edukacijama i tekstovima koje Vam pripremamo.