Ne znam da li je još neko povezao činjenice… Tinejdžeri pate kada osećaju da nisu prihvaćeni i prepoznati. Osećaju da su odvojeni od drugih, da su usamljeni kao panj na livadi. Zašto? Zbog nastojanja drugih da ih načine drugačijim nego …
U radu sa roditeljima tinejdžera, došla sam do otkrića da svi imaju sličnu poteškoću: veoma im je teško da razumeju stanovište svoje dece. Ova veština se stiče iskustvom, a to iskustvo nosimo, ili ne, iz svoje porodice. I tu je glavni kamen spoticanja: ne možemo deci dati nešto što ni sami nemamo. Ako roditelji nisu imali prilike da razvijaju sposobnost zauzimanja stanovišta drugog, svaki put će se iznova spoticati na istom mestu. Druga je stvar kada pojedini roditelji ne žele da se bave udubljivanjem u stanovište svoje dece, te se ni ne trude da ih razumeju.