Jedno od misterija koje krase tinejdžere je čudan ritam spavanja i budnog stanja: u jednom periodu noć i dan zamene, te mnogo duže spavaju danju, a noću su aktivni. Na pitanje zašto je to tako i šta mogu roditelji da učine da se tinejdžer vrati u uobičajeni dnevno-noćni ritam, pokušaćemo da odgovorimo ovim člankom.
Prava konekcija ne može da se zakaže u određeno vreme niti odrediti čas bliskosti. Nije moguće odglumiti niti lažirati bliskost i poverenje. Da bi rasli i razvijali se, i roditeljima i deci je potreban odmor.
Prava bliskost među roditeljima i njihovom decom nastaje u vremenskim periodima kada ne postoji plan i obaveze, a naročito kada se ne umešaju ekrani. Tada počinje odmor, a prava konekcija nastaje kada se završe sve obaveze, kada se svi dobro odmore, napune stomake i kada se isključe svi uređaji.
Roditelji tinejdžera, otreznimo se dok nije kasno! Jer, ne znam da li je još neko povezao činjenice… Tinejdžeri pate kada osećaju da nisu prihvaćeni i prepoznati. Osećaju da su odvojeni od drugih, da su usamljeni kao panj na livadi. Zašto? …
Prva samostalna putovanja su izazov za tinejdžere i roditelje. Roditeljima je izazovno da prihvate i dočekaju ove korake sa dobrodošlicom i radošću. Za tinejžere, to su nezaboravna uzbuđenja i prvi osećaj prave nezavisnosti. Pred roditeljima je da donesu odluku: da li će odobriti da dete ide bez njih na putovanje. Ili – neće, što je takođe ok. Najvažnije je da odluku o načinu osamostaljivanja tinejdžera donesu zajedno – roditelji – i deca.
Vrelo leto kreira posebno raspoloženje – tačnije rečeno stanje. Nekako sve je opuštenije, usporava se dnevni ritam, na red dolaze teme za koje se obično nema vremena, a iskreno – veoma su važne.
Tinejdžersko doba godinama izaziva pažnju i dileme. Dete se vrlo brzo, takoreći preko noći, menja, kako u fizičkom izgledu, tako i u ponašanju i promenljivom raspoloženju. Ove promene roditelji i nastavnici često doživljavaju lično i imaju poteškoća kako da se prema tome postave. U stvari, teško im je da promene svoje ponašanje prema deci. Odrasli su ti koji bi trebalo da prate promene kod dece, jer deca, jednostavno, nemaju takvu perspektivu. Oni se nalaze u osetljivom periodu formiranja identiteta.
I JA SAM RODITELJ
… dva (doskoro) tinejdžera. Kada sam počela da proučavam Pozitivnu disciplinu, baveći se ovom moćnom pedagogijom, pre svega profesionalno, mislila sam „Kako sve ovo nisam znala mnogo ranije? Ovo mora da je odgovor na moje dileme! Koliko sam samo vremena potrošila do sada, sa pogrešnim strategijama! Koliko li sam samo puta povredila bića koja najviše na svetu volim i za koje sam toliko odgovorna, kao što je svaki roditelj za svoju decu!
Kako to da ispravim? Ima li nade za nas?“